Modruš

…”Ta poderutina, taj vranak, koji neuke plaši, a uke opominje na
nekadašnju veličinu našega naroda – to je naša Modruša”…

Dr. Ante Starčević

Modruš je bio trgovačko, političko, kulturno i duhovno središte srednjovjekovne Hrvatske. Pohodoli su ga kraljevi i plemići srednje Europe. Modruš se sjeća dana velikih slavlja, ali i sveopće žalosti, zgarišta i tuge.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOstaci Modruške gradine – kastruma, u blizini Josipdola dio su Hrvatske povijesti iz Frankopanskih vremena. Na 670 metara nadmorske visine, ili 90 metara od podnožja, nalaze se ostaci utvrde zvane Tržan ili Tržan -grad, Širingrad i Trojangrad. Vrh čunjastog i strmog brijega na kojem se osovio kastrum Modruš, bilo je dovoljno zatvoriti  bedemima i kulama kako bi bio neosvojiv. Kule i bedemi te unutrašnje građevine temelje  se na živoj stijeni. Zato njegovi ostaci podsjećaju na utvrđeni romanički grad. Grad Modruš se razvio u podnožju i ravnom dijelu modruškog brijega s velikim prostorom zaštićenim obrambenim sustavom kula i bedema, čija je duljina bila oko 1200 metara. Ostaci zida se još mogu vidjeti na Modruškim padinama. Kratko je vrijeme Modruš sa svojim crkvama i samostanima bio sjedište biskupije a najveći razvoj doživljava u 15. stoljeću.

Osmanlijskim napadom 1494. godine, naselje Modruš, podno utvrde potpuno je uništeno i nikad nije obnovljeno, a danas i nema vidljivih tragova naselju. Utvrda Tržan na vrhu, služila je kao vojna granica sve dok je postojala prijetnja od invazije Turskih osvajača, nakon čega je napuštena. Ne postoje podaci da je ikada bila osvojena. Danas su samo ostaci utvrde svjedoci njene slavne prošlosti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPrema zapisima modruškog župnika Antona Kregara iz 1850. godine, Modruš je bio rimski grad Marusium koga su utemeljili Grci nekoliko stoljeća prije. Tu se nalazio prapovijesni put, a kasnije i rimska cesta koja je spajala Senj i Sisak. Danas je trasa te ceste poznata kao Jozefinska cesta građena 1774.-1778. i temeljito obnovljena 1834.-1847.,a asfaltirana 1982. godine. Čak je u Domovinskom ratu Jozefina  bila glavna prometna veza između sjevera i juga Hrvatske. Pokraj Modruša prolazi i suvremena autocesta između Zagreba i Splita, tako da će ruševine Gradine i dalje poticati maštu putnika namjernika.

Prema povijesnim podacima naziv Modruš ili Modruše se nije odnosio na neko posebno mjesto, već na šire zemljopisno područje, jer se ne spominje niti u popisu starih hrvatskih župa. Razlog zbog kojega je ovo područje važno jest zemljopisno i strateško važan položaj za širu okolicu. Zato je izgrađena utvrda Tržan, a kasnije i župski grad koji se počeo nazivati prema mjestu kojim je upravljao.

Hrvatski historiograf, profesor Vjekoslav Klaić smatra kako je naselje Modruš nastalo već oko 820. godine, u vrijeme ratova između knezova Borne – bana Bijele Hrvatske i Ljudevita Posavskog. Navodno je u Modrušu boravio i sv.Metod, dok je bio na  putu za Rim.

Modruška je županija krajem 11. i početkom 12. stoljeća obuhvaćala prostor sjeverno i istočno od Male i Velike Kapele, na jugu do Plitvica i uz tokove Korane, Mrežnice i Dobre do Kupe. Prvi puta se u dokumentiranom obliku spominje 1163. godine u ispravi kralja Stjepana koja se odnosi na teritorijalna prava splitske crkve. Drugo spominjanje Modruša je u ispravi kojom je Bela Treći 1193. poklonio Modruš kao leno Krčkom knezu Bartolu.

Navodno je ta darovnica krivotvorina- što su utvrdili mađarski povjesničari. Unatoč tome Modruš je bio u rukama budućih Krčkih knezova već početkom 13. stoljeća.


Prvi tiskani misal u Modrušu još 1483.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAModruš je zapravo stariji  naziv srednjovjekovnog sklopa utvrđenog plemenskog, župnog i feudalnog grada na vrhu brijega i naselja koje je nastalo ispod njega. Jačanjem feudalne vlasti i sve značajnijom ulogom u prostornom povezivanju, kulturnom i crkvenom životu feudalni grad se mijenja u trgovište pod upravom Frankopana. To potvrđuje diobena isprava prema kojoj Stjepan Frankopan dobiva “Modruš trgovište s kastrumom Tržan”.

Značenje naziva Tržan zapravo leži u povezanosti s trgovinom i prometom.

„Modrušu dajemo trajno naslov grada“ – Papa Pio II, lipanj 1460. godine

U Modrušu su postojala dva samostana, franjevački i dominikanski. Župna crkva je bila crkva sv. Marka koja je 1460. postala katedralna kada je Stjepan Frankopan nagovorio papu Pija Drugog da se biskupijsko središte iz Krbave, zbog turske opasnosti preseli u Modruš. Biskup Franjo dolazi u Modruš jer je Krbava opustjela od čestih provala Turaka. Sljedeće 23 godine Modruš je bio biskupsko sjedište. Kristofor Dubrovčanin je od 1486. godine zadnji biskup u Modrušu, jer je 1493. u vrijeme Krbavske bitke pobjegao u Novi Vinodolski.

8Frankopani su, brinući o duhovnoj obnovi, u Oštarijama (koje su se nekad zvale Otočce) sagradili 57,5 metara dugu gotičku crkvu u čast Blažene Djevice Marije. To je bila jedna od najljepših  i najvećih crkava u Hrvatskoj. Turci su je teško oštetili 1521. a danas kao crkva služi samo njezino obnovljeno svetište i bočna kapela.

U obližnjem je Gvozdu od 14. stoljeća postojao veliki pavlinski samostan Sv. Nikole u kojem je živjelo osamdesetak redovnika. Red Pavlina osnovan je u 13. stoljeću u Mađarskoj, povezivanjem pustinjaka i njihovih zajednica, a ime su dobili po prvom pustinjaku sv. Pavlu.

Prema ovom redu su mnogi velikaši, posebno Frankopani, bili vrlo darežljivi. Imali su svoje posjede u Modrušu, Gackoj, Lici i na otoku Krku. Samostan na Gvozdu je ugašen u 16. stoljeću turskim osvajanjima. Za Modruški je samostan vezana zanimljiva priča. Pavlini su bili glagoljaši, a narodni su jezik koristili u liturgiji i svakodnevnom životu. Prema tvrdnjama jezikoslovca Vladimira Putaneca, prvi glagoljski misal je tiskao pavlin fra Nikola 1483. u Modrušu. Misal sadrži sve tekstove potrebne za slavljenje svete mise. Taj se obred u cijelom svijetu održavao isključivo na latinskom jeziku, osim u Hrvatskoj. Tu se sačuvao crkvenoslavenski jezik, na području Riječke nadbiskupije i u području kojim su gospodarili Frankopani.

Poslije Frankopana propast

urbarNasljednik Stjepana Frankopana, knez Bernardin Frankopan Modruški, uvažavan po učenosti i silovitosti, dao je 1486. nalog svojim pisarima da napišu Modruški urbar. Urbari su bili kodeksi pravnih i društvenih normi kojima su se uređivali odnosi između feudalaca i kmetova, ali i drugi oblici tadašnjeg života. Karlovački povijesni muzej posjeduje  Modruški urbar u latiničnom prijepisu iz 16. stoljeća.

Frankopani su Modrušem vladali uz dozvolu kralja Matije Korvina. Poslije turskog pustošenja Bernardin je popravio naselje i u njemu dugo stolovao. Nakon njegove smrti, 1530. godine, civilno stanovništvo Modruša malo pomalo nestaje. Nakon 1553. krajiška vojska sa 15 – 20 vojnika preuzima utvrdu Tržan. Imali su dva veća topa, pet mužara, te 31 većih i 10 manjih pušaka. Frankopani su bezuspješno tražili Modruš natrag, no on je bio uključen u sastav Vojne granice. Carski Inženjer Giovanni Pieroni 1639. godine piše kako je četverostrana kula bez krova, a da je u njoj straža ipak dežurala. U utvrdi se moglo stanovati samo u kaštelu iznad samog ulaza. Ističe da su svi zidovi građeni u kamenu s obje strane, dok je sredina ispunjena masom drobljenca i žbuke. Vojnici su u utvrdi boravili do 1791., ali je utvrda već poslije 1720. potpuno zapuštena.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAUsporedo s opadanjem turske moći obnovljena je stara Modruška županija, ali je sad njezino sjedište premješteno u Ogulin. Biskup Glavinić 1695. spominje kako u Modrušu ima 300 duša. Zanimljivo je da je u Modrušu 1689. boravio slavni osloboditelj Like od Turaka, pop Marko Mesić. O sudbini Modruša i Tržana pisao je i dr. Ante Starčević 1853. godine u tadašnjem Nevenu. U romanu Vuci Milutina Cihlara Nehajeva iz 1928., radnja se zbiva u Modrušu a ocrtani su likovi Bernardina i njegova sina Krste Frankopana. O gradini su pisali Emilij Laszowski, Gjuro Szabo a povjesničar Radoslav Lopašić je 1894., izdao kritičko izdanje Modruškog urbara. U Godišnjaku zaštite spomenika kulture Hrvatske 1990. tiskan je rad dr. Milana Kruheka i Zorislava Horvata: Castrum Thersan et civitas Modrussa, za kojega se smatra najvjerodostonijim i najpoptunijim povijesnim i kartografskim prikazom utvrde i naselja.

Ruševine starog grada Modruša nalaze se u Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro profane graditeljske baštine.

Krenite put Modruša, obiđite ovaj stari kraj i pričajte svijetu o slavi predaka. U Modrušu stoljeća huje u krošnjama.

Otkrijte Modruš!

Share Button