Kulturna baština

SVETIŠTE GOSPE OD ČUDESA U OŠTARIJAMA

Najstarije marijansko svetište u Gospićko-senjskoj biskupiji

4Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u središtu Oštarija je veličanstvena trobrodna crkva koja je izgrađena oko 1450. godine.
Kao i mnogo toga u našemu kraju za crkvu i svetište zaslužni su Frankopani, krčki knezovi koji su spojili hrvatski sjever i jug, a u kamenu zdanju kao da još uvijek prebiva duh popova glagoljaša i krbavskih, kasnije modruških biskupa.
Dana 31. ožujka 1459. papa Pio II. (1458. – 1464.) izdao je svečano pismo (bulu), kojim obdaruje oprostima crkvu Blažene Djevice Marije, nazvane Čudotvornom (de Miraculis), jer je mjesto od davnine bilo poznato po čudesnim uslišenjima, koje Svevišnji danomice čini na zagovor naše Gospe.
Iz bule se razabire da je na istom mjestu postojala manja crkva oko koje se narod masovno okupljao, pa je zato izgrađena veća crkva.
Prema istraživanju (Fras) smatra se da je svetište sagradio Martin Frankopan koji je 1453./54. sagradio i trsatsko svetište i samostan u Rijeci.
Postavka biskupa Bogovića je da je Stjepan II. predložio Franju Modrušanina za biskupa u Krbavi, a kod prijenosa biskupije u Modruš nastala je ova crkva koja je možda jedno vrijeme bila i katedralna.
Svećenici i pojedinci darivali su oštarsko svetište Gospe od Čudesa vrijednim predmetima od kojih se ističu glagoljski misali i brevijari. Bila je to tada najveća trobrodna gotičko – renesansna (57,50 x 20 m) crkva u ovom dijelu Hrvatske. Lađe su dijelili veliki mramorni stupovi, toranj je stajao visoko iznad pročelja crkve sagrađen osmerokutno.

Svetište Gospe od Čudesa okupljalo je sve više vjernika, Frankopani su otvorili gostionice (tal. – osteria), pa je selo Otočce dobilo novo ime koje se sačuvalo do danas – Oštarije.
Godine 1521.  Turci su zapalili crkvu i nakon toga se godinama urušavala.
Nakon prestanka turske opasnosti, 1668. godine sagrađena je današnja župna crkva kojoj je kasnije dograđen i toranj, dok joj se ostali dio nastavio urušavati.

crkva unutraU 16. st. ostaci crkve pretvoreni su u krajišku utvrdu u cilju onemogućavanja prijelaza preko rijeke Mrežnice.
Popravak crkve započinje u 18.st. da bi s preuređenjima na kraju 19. st. (J.pl.Vancaš i S.Podhorski) dobila današnji izgled.

Crkveni inventar je u većem dijelu nastao početkom 20. stoljeća, kada je svetište opremljeno s dva oltara, postajama križnog puta, krstionicom, orguljama i s tri pojedinačne skulpture.

Predivni glavni oltar sa skulpturom Bogorodice, sačuvan je sa starijeg oltara kao i povijesno vrijedne stare orgulje iz radionice Heferer. Svetište Gospe od čudesa kao najveća sakralna građevina u srednjovjekovnoj Hrvatskoj kao i unutrašnjost crkve koja predstavlja reprezentativan primjer neogotičkog opremanja sakralnog prostora nalaze se u Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro sakralne graditeljske baštine.

U duhu višestoljetne tradicije štovanja Majke Božje, u Svetište Gospe od čudesa, svake godine za blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, tisuće vjernika i hodočasnika pohode Oštarije. Tada naše malo Oštarije ponovno postaje veliko i važno.

To znači da je Velika Gospa i naše svetište ostalo zapamćeni znak ne samo na putu crkve, nego i na putu hrvatskog naroda.


MARMONTOV MOST

 

2

Prekrasan kameni most preko Zagorske Mrežnice u Oštarijama sagrađen je tijekom francuske vladavine Ilirskim provincijama od 1809. do 1813. godine. U njega je ugrađen kamen oštarske crkve, tada nadaleko poznatog Svetišta Gospe od čudesa koja se nalazi u neposrednoj blizini mosta.

Ime je dobio po Napoleonovom maršalu Augustu Marmontu, upravitelju Ilirskih provincija. Most je s kosim silaznim prilazima dug 92 metara i ima 12 lučnih otvora.

Od 1959. godine pruža se preko suhog korita Zagorske Mrežnice, čija je voda preusmjerena za potrebe hidroelektrane Gojak na Dobri.

Obnovljen je nakon domovinskog rata 1998. godine.

Most u Oštarijama se nalazi u Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro graditeljske baštine.

Share Button